Neko bitan

Sutra slavimo SRETENJE Gospodnje: Devojke, jedan običaj ujutru određuje vašu sudbinu, OBAVEZNO ga ispoštujte!

Devojke, jedan običaj ujutru određuje vašu sudbinu, OBAVEZNO ga ispoštujte…

Ispoštujte običaje, brojni su vernici koji svedoče o čudima koja su im se na ovaj sveti dan događala…

Srpska pravoslavna crkva i vernici danas slave Sretenje Gospodnje – uspomenu na dan kada je Bogorodica prvi put uvela u hram novorođenog Hrista da ga posveti Bogu. Smatra se da je ovaj praznik od suštinske važnosti za hrišćanstvo jer od zaborava čuva prvi susret Isusa, koji će postati Spasitelj čovečanstva, sa ljudima.

 

Sretenje Gospodnje slavi se uvek četrdesetog dana po Božiću, kada se proslavlja prvi susret Boga i čoveka pod svodovima jerusalimskog hrama i sretenje novorođenog Mesije koga je u naručje primio pravedni starac, poznat kao sveti Simeon Bogonosac.

 

Susrevši se sa Bogorodicom pravedni starac Simeon uze na ruke svoje Mesiju i reče: „Sad otpuštaš u miru slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj, s mirom; jer oči moje videše spasenje tvoje; spasenje koje si pred svim narodima spremio, svetlost da narode obasjava, i slavu naroda tvoga Izrailja“.

 

 

Sretenje Gospodnje je praznik od suštinske važnosti za hrišćanstvo i njegovo značenje ukazuje na na prvi susret Spasitelja Isusa Hrista sa ljudima.

 

Predanje kaže da su prvom ulasku Isusa Hrista u hram u Jerusalimu prisustvovali i fariseji i o tome obavestili cara Iroda. Uveren da je to novi jevrejski car, kako su najavili proroci sa istoka, car Irod je naredio da se Isus ubije, posle čega je poubijano 14.000 muških beba njegovog uzrasta. Zahvaljujući upozorenju anđela božjeg, Bogorodica je sa malim Isusom otišla u Misir i tako ga spasla.

 

Sretenje se slavi od vremena cara Justinijana – 544. godine. Tada je u Carigradu i okolini vladala epidemija kuge koja je dnevno odnosila 5.000 života, a pustoš je napravio i katastrofalan zemljotres u Antiohiji. Na Sretenje su održane masovne molitve i nesreće su prestale, pa se od toga vremena taj dan počeo praznovati kao veliki praznik Gospodnji.Nastavak na sledecoj strani.

 

Prema kanonu pravoslavne crkve Sretenje je svrstano u red Gospodnjih, ali i Bogorodičnih praznika, jer se na taj dan istovremeno veliča čistota Bogorodice koju je, kako kaže predanje, prvosveštenik Zaharija, otac Jovana Krstitelja, uveo u jerusalimski hram na mesto određeno za devojke.

 

 

U našem narodu postoji verovanje da se na Sretenje sreću zima i leto. Ako na Sretenje osvane sunčan dan, a medvedi uplašeni od sopstvene senke vrate se u zimski san, veruje se da će zima potrajati još šest nedelja.

 

Jedan od običaja je i da se na Sretenje Gospodnje obavezno pale sveće, jer se veruje da plamen sveće kuću štiti od groma i drugih nesreća, dok devojke treba da paze koga će prvo ujutru sresti, jer će im mladoženja baš takav biti po izgledu i karakteru.

 

Praznik se slavi od vremena cara Justinijana, u crkvenom kalendaru je obeležen crvenim slovom, a u Srbiji ima veliko značenje i simboliku. U našem narodu postoji verovanje da se na Sretenje sreću zima i leto. Zato će danas mnogi pažljivo gledati u nebo i promatrati vremenske prilike.

 

Oni koji žive u blizini zoološkog vrta, prognozu će ostaviti medvedima. Naime, veruje se da upravo ove životinje danas određuju kakvo će nas vreme čekati u narednom periodu – ako na Sretenje osvane sunčan dan, a medvedi se, uplašeni od sopstvene senke, vrate u zimski san, veruje se da će zima potrajati još šest nedelja. Ako ne vidi senku, izaći će iz svojih pećina da potraže hranu i zima je gotova.

 

Veruje se i da neudate devojke na Sretenje pronalaze svoje izabranike. Zato se veruje da neudate devojke ujutru dobro moraju da paze koga će sresti, jer se veruje da će se udati za muškarca na kod će prvog naići na Sretenje.

Exit mobile version