Srpska pravoslavna crkva proslaviće sutra Božić, najradosniji hrišćanski praznik – dan Rođenja Isusa Hrista.
U času rođenja Isusa Hrista, koji je u ovaj svijet došao radi spasenja cijelog ljudskog roda od grijeha i vječne pogibelji, zvijezda je obasjala Vitlejemsku pećinu, a na nebu su anđeli zapjevali “Slava Bogu na visini i na zemlji mir, među ljudima dobra volja”.
Bogomladencu su se prvo poklonili pastiri, koji su mu darovali jagnje, a potom tri mudraca koja su mu na dar donijeli smirnu, tamjan i zlato.
Sam Božić je trodnevni praznik, a ako računamo i Badnji dan kojim se završava zimski post, onda je to četvorodnevna svetkovina okrenuta domu i porodici.
U Srbiji se Božić vekovima tradicionalno obeležava i predstavlja vrlo važan deo naše tradicije. No, mnogi, gotovo svi, narodni običaji počeli su da se gube u urbanim sredinama gde nema ni ognjišta, ni vatre, ni šume.
Sve je prilagođeno gradskom načinu života. Odlazak u šumu po badnjak, zamenjen je pijacama ispunjenim prazničnom gužvom i, neretko, nervozom. Običaji se više ne prenose s kolena na koleno, što svedoči današnja mladež koja veoma malo zna o hrišćanskim i tradicionalnim običajima koji predstavljaju identitet jednog naroda.
Čuvamo li običaje i tradiciju?
Koliko je čuvanje običaja značajno za svaku zajednicu najbolje govori izreka „Bolje zemlju prodati, nego običaj izgubiti”. Nastavak na sledecoj strani.
U neprestanoj trci za vremenom i profitom, čemu veći deo čovečanstva danas robuje, znamo li šta su pravi narodni običaji i vrednosti? Znali ili ne, moramo se složiti sa činjenicom da se duhovni razvoj jednog naroda na najbolji način razume proučavanjem njegovih običaja i kulture. Mi smo narod sa bogatom tradicijom, koji je zbog spleta različitih istorijskih okolnosti bio suočen sa velikim iskušenjima njenog očuvanja. Zbog toga su mnogi običaji kod Srba izgubljeni ili potisnuti.
No, danas je prisutna je težnja da se mnogi zaboravljeni običaji obnove i utkaju u kontekst savremenog života. Zato ćemo se ovim člankom podsetiti božićnih običaja i težiti očuvanju istih.
Dobri dome, Božić stiže!
Božić se praznuje kao uspomena na dan rođenja Isusa Hrista, sina Božijeg, spasitelja sveta. Po Julijanskom kalendaru obeležavaju se 6. i 7. januara Badnji dan i Božić. Činjenica da je to praznik rađanja novog života, praznik dece i detinjstva, praznik roditeljstva, očinstva i materinstva, ukrasila je kod Srba ovaj praznik najlepšim verskim običajima i obredima.
Prema verovanju, svi ti običaji i obredi imaju jedan osnovni smisao i svode se na jedan zajednički cilj – umoliti Boga da sačuva i uveća porodicu i imanje domaćina.
Sve je to izraženo u kratkoj narodnoj zdravici i molitvi o Božiću: „Daj, Bože, zdravlja i veselja u ovom domu! Neka nam se rađaju zdrava deca! Neka nam rađaju žito i lozica! Neka nam se uvećava imovina u polju, toru i oboru!” Nastavak na sledecoj strani.
Nekoliko nedelja pred Božić (već od Nikoljdana) i nekoliko nedelja posle Božića (do Savindana) traje svečano praznično raspoloženje – narod se veseli i raduje, u kućama i porodicama vlada prijatno duhovno raspoloženje, u atmosferi se oseća neko tiho praznično blaženstvo, pa se u takvim prilikama ljudi mire, praštaju jedni drugima uvrede nanete preko godine i ceo narod postaje jedna duša.
Ali Božiću prethode Badnji dan i Badnja nedelja.
Kod Srba Božić je praznik sa dosta običaja i njegova proslava počinje odlaskom na jutarnju liturgiju, na kojoj vjernici koji su postili Božićni post pristupaju Svetoj tajni pričešća.
Nakon liturgije, ukućani se okupe oko božićne trpeze, pomole se Gospodu, a zatim pjevajući tropar “Roždestvo tvoje Hriste Bože naš”, okreću i lome česnicu – pogaču u koju je stavljen novčić.
Vjeruje se da će onome u čijem dijelu česnice bude novčić naredna godina biti posebno srećna.
Božić je porodični praznik, taj dan se ne ide u posjete, sa izuzetkom polaznika ili položajnika – muške osobe, obično je to kum, komšija ili porodični prijatelj, koji dolazi u kuću slavljenika i prvi čestita Božić.
Božić se slavi tri dana, a vjernici se pozdravljaju sa “Mir Božiji – Hristos se rodi”, uz otpozdrav “Vaistinu se rodi”.